Novo samopouzdanje
Jake žene osvajaju svijet
Maria Lassnig Umjetnica (1919. – 2014.)
Maria Lassnig je ponajprije svojim slikarstvom u kojem osvješćuje tijelo dala važne impulse likovnoj umjetnosti. Godine 1980. s VALIE EXPORT zastupala je Austriju na Bijenalu u Veneciji. Iste je godine na Sveučilištu primijenjenih umjetnosti u Beču preuzela profesuru za slikarstvo kao prva žena na tom položaju na njemačkom govornom području. Tamo je, u to doba kao već međunarodno priznata umjetnica, 1982. godine u svojoj majstorskoj klasi osnovala jedini nastavni kabinet za crtani film. Također je bila prva žena koja je primila Veliku austrijsku državnu nagradu za likovnu umjetnost. Godine 2013. Maria Lassnig je na Bijenalu u Veneciji nagrađena Zlatnim lavom za životno djelo. Devedesettrogodišnja slikarica bila je dirnuta, ali već preslaba da osobno preuzme nagradu.
Freda Meissner-Blau Aktivistica za zaštitu okoliša i političarka (1927. – 2015.)
Freda Meissner-Blau u Austriji je prvo postala poznata po svojem angažmanu u građanskim inicijativama. Znatno je doprinijela tome da se 1978. godine referendumom jedva izbjegne puštanje u pogon već izgrađene nuklearne elektrane u Zwentendorfu. Hrabro i odlučno borila se i protiv izgradnje planirane elektrane na Dunavu prilikom zauzimanja močvarno-šumskog područja kod Hainburg Aua, u čemu je i uspjela. Na austrijsku političku scenu suosnivačica austrijske stranke Zelenih prvi put je stupila 1986. godine svojom kandidaturom za predsjednicu Austrije. Dobila je samo 5,5 % glasova, ali je nakon osnivanja stranke Zelenih postala njezinom vodećom kandidatkinjom. Mlada stranka je u prvom pokušaju uspjela ući u parlament. Nakon toga postala je prvom ženskom šeficom kluba jedne stranke u parlamentu. Nakon istupanja iz politike Meissner-Blau radila je za međunarodne odbore, pisala knjige i držala predavanja. Othranila je, uglavnom sama, troje djece.
Maria Schaumayer Ekonomistica i političarka (1931. – 2013.)
Maria Schaumayer je od 1990. do 1995. godine bila predsjednica Narodne banke Austrije i time prva žena u svijetu koja je bila na čelu narodne banke. Zalagala se za pristupanje Austrije Europskoj uniji i bitno sudjelovala u pripremanju europske monetarne reforme. Vlada je bivšu bečku gradsku vijećnicu Austrijske narodne stranke zadužila za rješavanje pitanja odštete za 150.000 prisilnih radnica i radnika pod nacionalsocijalističkim režimom. Velikim umijećem uspjela je zaključiti međunarodne pregovore o tom važnom poglavlju austrijske povijesti. Schaumayer nije samo svojim uzornim djelovanjem poticala austrijske žene u njihovoj karijeri. U jednom intervjuu naglasila je koliko je važno javno ukazivati na postojanje tzv. „staklenih stropova“ koji ženama stoje na putu u njihovoj karijeri – upravo zato da bi oni mogli biti razbijeni. Ona je zaista probijala led. Godine 1991. osnovala je Zakladu za poticanje žena u gospodarstvu i znanosti. Godine 2006. kao prva žena postala je počasnom članicom Austrijske akademije znanosti.
Valie Export Umjetnica (*1940.)
Rođena pod imenom Waltraud Lehner postala je poznata ponajprije kasnih 60-ih i ranih 70-ih godina kao umjetnica performansa. Slavu je stekla akcijom „Tapp- und Tastkino“ 1968. godine, koju je prvi put izvela u okviru 1. Europskog susreta neovisnih kinematografa u Münchenu. Prolaznicima je dala da joj dvanaest sekundi diraju grudi kroz limenu kutiju pričvršćenu za gornji dio tijela. Ta je akcija približila ljudima kino i potakla ih na razmišljanje o predstavljanju žena u filmovima. Time je ogoljen medij filma, koji je samo simulirao stvarnu seksualnu slobodu, a uskraćivao istinsko seksualno iskustvo. Otada ova umjetnica medija, performansa i filma izlaže diljem svijeta i sudjeluje na festivalima filma i videa. Godine 2015. u Linzu je osnovan Centar VALIE EXPORT, međunarodno mjesto istraživanja umjetnosti medija i performansa.
Elfriede Jelinek Književnica (*1946.)
Godine 2004. Nobelova nagrada za književnost prvi put je otišla u Austriju zahvaljujući Elfriede Jelinek i njezinoj „muzikalnoj bujici glasova i kontraglasova u romanima i dramama, koji jedinstvenom jezičnom strašću razotkrivaju apsurdnost i moć prisile društvenih klišeja“. Jelinek piše romane, eseje i kazališne komade, a otkako je dobila Nobelovu nagradu većinu djela objavljuje još samo na svojoj internetskoj stranici. Kao književnica smatra da je suočena s neugodnostima kojih su njezini muški kolege pošteđeni. Tako primjerice njezin poznati roman „Pijanistica“ („Die Klavierspielerin“) i dalje nailazi na neprimjerene biografske interpretacije, koje ometaju dublja tumačenja ovog djela. Jelinek je poznata po svojem provokativnom načinu rušenja jezičnih i društvenih klišeja dok nemilosrdno razotkriva represivne i nepravedne klasne i rodne odnose. Javno se protivi ksenofobiji i nasilju. U svojem komadu „Štićenici“ („Die Schutzbefohlenen“) koristi motive Eshilove tragedije kako bi opisala situaciju tražitelja azila u Europi, u kojoj bi ljudska prava trebala vrijediti za sve.
Olga Neuwirth Skladateljica (*1968.)
Olga Neuwirth istaknula se značajnom umjetničkom produktivnošću u glazbi – vrsti umjetnosti koja žene tradicionalno svodi na reproduktivnu djelatnost. Na toj sceni, na kojoj još uvijek dominiraju muškarci – posebno što se tiče profesura koje osiguravaju egzistenciju, stipendija i dobro dotiranih nagrada – diljem svijeta je cijenjena i prihvaćena. Ova suvremena skladateljica je već s 22 godine postala međunarodno poznata svojim mini operama skladanim prema tekstovima Elfriede Jelinek. Prijateljstvo koje je nastalo iz toga uzajamno ih je nadahnulo i bilo povodom za mnoge daljnje suradnje i projekte. U osobnim iskazima mogu se prepoznati slični stavovi koje ove dvije umjetnice dijele. Neuwirth želi svjesne i slušatelje i slušateljice, koji samostalno misle, koji u glazbi mogu „shvatiti uobičajeno, premostiti prevladavajuće i otisnuti se u nepoznato.“ Godine 2010. kao prva žena primila je Veliku austrijsku državnu nagradu za glazbu.
Maria Lassnig
Freda Meissner-Blau
Maria Schaumayer
Elfriede Jelinek
Olga Neuwirth